Šta predstavlja dobru investiciju (za vas)?

AUTOR: Adnan Misimović

Rođak vas je pozvao da investirate u novi projekat.

Impresionirani ste idejom, vizijom i energijom.

Aplikacija je game changer koja bi mogla napraviti milione, a uz to biste pomogli i rođaku.

Cijela priča dolazi baš u pravom trenutku, jer se pored postojećeg porodičnog biznisa želite okušati i u nečem novom.

Na korak ste od donošenja emotivne odluke.

Srećom, postoji nekoliko pitanja koja možete postaviti u ovakvim situacijama.

To će vam pomoći da ocijenite da li je nešto dobra investicija, te još važnije, da li je nešto dobra investicija za vas:

• Koliko lako mogu izvući svoj novac ako mi zatreba (likvidnost)?

• Koliki je moj pristup informacijama za potrebe donošenja odluka (transparentnost)?

• Koliki je očekivani dobitak ako poslovni model funkcioniše (prinos)?

• Da li ova investicija doprinosi cilju ili misiji za koju smatram da je važna (uticaj)?

• Da li će ova investicija pomoći ostvarenju mojih ciljeva?

Koliko lako mogu izvući svoj novac ako mi zatreba?

Ako je nešto likvidno, to znači da se može brzo pretvoriti u gotovinu.

Nekretnine su primjer nelikvidne investicije, jer proces prodaje može potrajati, pogotovo u krizama kada ima puno više ponude nego potražnje.

Zašto bi iko investirao u nešto što nije likvidno?

Postoji očekivanje da će nelikvidne investicije generisati veći povrat.

Gotovina je najlikvidnija vrsta imovine, ali ne daje nikakav prinos.

Državne obveznice zapadnih država su izuzetno sigurne i likvidne, ali ni one ne generišu povrat.

Na drugom kraju spektra se nalaze visoko-rizične i nelikvidne investicije, kao što su privatna firma, startup, ili private equity fond.

Ove vrste investicija zahtijevaju dugotrajan i neizvjestan proces prodaje - prvo se mora pronaći kupac, a do finalizacije dogovora mogu proći godine.

Ako imamo isključivo likvidne investicije, to znači da ne preuzimamo dovoljno rizika niti ostvarujemo potreban povrat.

S druge strane, ako su sva sredstva zarobljena u nelikvidnoj imovini, bit ćemo bogati samo na papiru.

Optimalno rješenje je imati i likvidne i nelikvidne investicije u svom portfoliju.

Koliki je moj pristup informacijama za potrebe donošenja odluka?

Transparentnost je količina informacija koju imamo o svojim investicijama.

Što je transparentnost manja, to je veći i rizik, a samim tim i očekivani prinos.

Gotovina je najtransparentnija - znamo tačno o čemu se radi, kako funkcioniše i koliko je imamo.

Dionice i obveznice kojima se trguje na zapadnim berzama su manje transparentne, ali ih regulišu komisije za vrijednosne papire, što nam omogućava uvid u vrijednost naših investicija, kao i potencijalne rizike.

Porodične firme i startupi u ranim fazama najčešće nisu izlistani na berzi, pa je pristup informacijama ograničen, a njihova vrijednost je iznos koji je kupac spreman platiti.

Koliki je očekivani dobitak ako poslovni model funkcioniše?

Prinos je količina novca koju generiše neka investicija.

Neke investicije će odmah davati prinos, kao što su obveznice, nekretnine koje se iznajmljuju ili dionice koje isplaćuju dividende.

Međutim, to može imati i pluseve i minuse.

Ni startupi niti velike tehnološke firme najčešće ne isplaćuju dividende, jer smatraju da će njihovim investitorima više koristiti ako taj novac reinvestiraju u razvoj i time ubrzaju rast.

Zbog toga su investitori najčešće u poziciji da biraju:

• redovan i relativno siguran prihod (npr. kamata ili dividenda), ili

• odložen, neizvjestan, ali potencijalno veliki prihod (npr. kapitalna dobit od prodaje brzo rastućih dionica ili biznisa).

Da li ova investicija doprinosi cilju ili misiji za koju smatram da je važna?

Investitori će se često zadovoljiti i manjim povratom ako investicija ima pozitivan uticaj na nešto što je njima bitno.

Preduzetnici često imaju manji povrat na vlastiti kapital od rizika koji preuzimaju, ali to kompenziraju slobodom i mogućnošću da nešto stvore.

Najbrže rastući segment finansijskog tržišta su fondovi s oznakom ESG (Environment, Social, Governance), koji ulažu u dionice firmi koje zadovoljavaju određene društvene kriterije.

Neki od primjera ESG kriterija su zastupljenost žena u odboru, pridržavanje UN-ovih konvencija, briga o životnoj sredini, te izbjegavanje kontroverznih industrija kao što su oružje, duhan, kocka ili fosilna goriva.

Pomaganje rođaku da pokrene biznis može biti bitno kako investitoru, tako i ostatku njene ili njegove porodice, pa će i taj faktor biti uključen u donošenje konačne odluke.

Ipak, tu se prethodno treba odgovoriti na još jedno pitanje: da li želimo ući u (još jedan) biznis s članom porodice?

Da li će ova investicija pomoći ostvarenju mojih ciljeva?

Različiti investitori imaju različite ciljeve.

Neko ko je prodao firmu i želi uživati u životu će se možda zadovoljiti s 3% prihoda godišnje kako bi mogao finansirati svoj način života.

S druge strane, neko želi kreirati fond za unučad, pa će očekivati da se investirana glavnica utrostruči kroz period od 15 do 20 godina.

Idealan način da se uzmu u obzir trenutna imovina, ciljevi, te tolerancija na rizik je kreiranje vlastite investicione politike kojom će se definisati ciljana alokacija među različitim vrstama imovine.

Takav dokument će dati odgovore na pitanja kakve vrste investicija dolaze u obzir i zašto.

Može se posmatrati kao i neka vrsta sigurnosne ograde oko vaše imovine, jer će vas štititi od ideja koje mogu zvučati revolucionarno, ali na kraju neće isporučiti željeni rezultat.

Jedan od primjera je ograničenje da se ne može investirati više od 10% imovine u visokorizične projekte poput startupa ili private equity fondova.

To nam ujedno daje i mogućnost da se zahvalimo na ponuđenim prilikama na način koji neće ugroziti odnose.

Mislim da je prva stvar koju trebate napraviti odluka o strateškoj alokaciji na različite vrste imovine. Tome treba pristupiti pod pretpostavkom da ne znamo šta budućnost nosi.

RAY DALIO
Vlasnik Bridgewatera, najvećeg investicionog fonda na svijetu